Prikaz knjige «Hakerska etika»


Zagrebačka škola ekonomije i managementa Sociologija





Prikaz knjige «Hakerska etika»


23. studeni 2003.


Uvod
Tko su hakeri? Idealistički pustolovi novoga doba, čiji aktivizam počiva na filozofiji otvorenosti ili su zločinci, delikventi koji karakteriziraju kriminalitet za vladu i kojih se sjetimo svaki put kad vam virus učini štetu na računalu?


Nakon protestanskih radnika koji su zaskužni za iznošenje ranog kapitalizma na svjetsku scenu nastupaju hakeri.


Hakeri su ljudi koji stravstveno vole ono čime se bave- kompjuterima , internetom i promoviranjem, istraživanjem. Kako ih knjiga opisuje, ona ih ne smatra kriminalcima kao što ih svi smatraju.


Hakeri su istraživači, pustolovi, ratnici trećeg milenija. Oni mijenjaju današnji svijet.


Zaslužni su za stvaranje vrhunske tehnologije, promoviranje interneta, kompjutera...


Himan također navodi da svi ti proizvodi novog, digitalnog dobanisu potekli od velikih multinacionalnih kompanija nego iz mašte zanosnika , pojedimnaca koje su svoje zamisli uspoređivali sa svojim istomišljenicima i tako kreirali budučnost.


Hakeri pokreću novu etiku, životnu, radnu etiku digitalnog doba.


Kratki prikaz
Ova kjniga zastupa nekoliko razlicitih opreka današnjice, razlike između :



o Hakeri – krekeri
o Sloboda – podređenost
o Ideologija, entuzijazam, kreativnost – ropstvo
o Radna etika hakera (antička) – vladajućoj etici današnjice (protestankoj, renesansnoj)

o Otvoreni – zatvoreni model
o Akademija – samostan
o Windows – Linux Hakeri – krekeri
Ovo je prva razlika u knjizi koje ljudi postavljaju i kako ih knjiga prikazuje.


Danas, hakeri predstavljaju strah, prijetnju. Kad kažeš «haker» misli se na razne provale u operativne sustave , prijenos virusa od računala do računala i tome slično. Oni nisu ništa drugo nego ljubitelji ideologije slobodnoga softvera, koji sklonost slobodnom protoku informacija iskazuju kompjutorskim entuzijazmom i kreativnošću. Jer, prema njima, upravo je kreativnost ono što ih razlikuje od ropske radne snage koji mukotrpno rade za veliku kompaniju Windows.


Hakeri su kao dobri dečki , odnosno krekeri (crackeri) loši, čiji je osnovni motiv dokazati znanje i umijeće provalom na nečiji server ili izmišljanjem i slanjem virusa.


Ono što se najviše naglašava u «Hakerskoj etici» jest polarizacija podjele rada i radne filozofije odnosno etike. Hakerska radna etika potpuno je suprotna vladajućoj i do danas neosporenoj etici protestantizma, u kojoj je sve zasnovano na novcu i radu. Protestantska etika je zakon na kojem počiva cjelokupna kapitalistička privreda, a čovjeka postaje biće kojem je ono apsoliutnoi jedino, a to je novac, rad, blagostanje, osobna zarada. Samo na takav način, pojedinac je prihvačen u društvu. Ovo je tipični zakon knjige Maxa Webera «Protestantska etika i duh kapitalizma».


Weberovoj knjizi se suprostavljaju himanenovi hakeri. Rad prije svega vide kao igru, a ne biblijski izvor bola i muke. Pokretačka im snaga nije novac, nego slobodna razmjena, kreativno su zaneseni . Najvažnijim izvorom produktivnosti smatraju kreativnost, a ne ispunjavanje zadanih obveza u fiksnom radnom vremenu.vidi ih ideologija , kreativnost, mašta. A društvenu hijerarhiju zamjenjuju nekom vrstom komuni(tari)zma.


Još jedna zapažena razlika hakerske etike i današnnjce jest u pogledu sa stajališta antike i renesanse. Platonova akademija i renesansni samostan opreke su idealnog i ono što vlada.


Akademija otvoren je sistem u kojem postoji slobodan model (open codea) razmjene svih ideja gdje ne postoji ništa što bi moglo uzrokovati neku barijeru u tom modelu. Samostan je zatvoreni i hijerarhijski ustrojen sustav u kojemu vlada ništa drugo nego autoritativnost: poglavar ili učitelj (danas šef u uredu ili vlasnik tvrtke) zahtijeva izvršavanje zadaća bez prava prigovora i ropsku odanost poslu.


Sličan primjer otvorenosti i zatvorenosti jesu velike tvrtke poput Windowsa i Linuxa. Microsoftovi Windowsi, koji je kao strogo zatvoreni sustav usmjeren jedino na profit vlasnika sustava i njegove distributere i korisnike. Suprotno, Linuxov kompjutorski program okuplja one hakere koji su spremni svoje ideje pokazati i upotrijebiti ne da bi neki novi napravljeni program odmah naplatili i zaštitili, da bi financijski profitirali, nego da bi svoju ideju podijelili s drugim hakerima, popunili i dopunili njihovim primjedbama i tkao zajedno nešto stvorili. Linux je , dakle, otvoreni model.


Tako se Linuxovi hakeri po svom pristupu i po svojoj etici bitno razlikuju od Microsoftovih hakera usmjerenih jedino na svoju financijsku korist i zakonsku zaštićenost svojih ideja. Iz takvoga pristupa informatičkom dobu, Pekka Himanen izvlači teze o dvije vrste etika. Naime, u Microsoftu Windows sustavu Himanen s pravom vidi narastanje duha protestantske etike, one iste etike na kojoj je izgrađivan zapadni kapitalizam, sa svim svojim prednostima i


manama, a kojemu je temeljno etičko pravilo rad